Ovim putem želim podijeliti s Vama povijest naše škole koja je svoj rad započela mjeseca rujna 1975. godine. Tada Osnovna škola «Veljka Vlahovića « svečano je otvorila vrata svojim učenicima kojih je bilo nešto oko 935 raspoređenih u 30 odjela. Uz matičnu školu djelovale su i područne škole: od 1. – 4. razreda Gradići, Mičevec i Vel. Mlaka te PŠ Šćitarjevo ,koju su polazili učenici od 1. – 8. razreda. U područnim je školama bilo 424 učenika.

Prvi ravnatelj bio je g. Vid Križanić. U matičnoj je školi bilo zaposleno 49 radnika. Budući da je škola izgrađena u naselju stambenih zgrada s novodoseljenim žiteljima, koji su pretežno radili u Zagrebu, posebno je bila izražena potreba za produženim boravkom pa je upisano čak šest grupa.

U arhitekturi škole, vrlo su funkcionalno bili uklopljeni prostori za produženi boravak, kao i blagovaonica za učenike. Nastavni rad je započeo velikim entuzijazmom od prvog dana te su i rezultati bili već u prvoj godini kao i u pravilu svake naredne godine, na vrlo visokoj obrazovnoj i odgojnoj razini. Godinu za godinom učenici su sa svojim mentorima nizali «ogrlicu»prvih mjesta na natjecanjima znanja kao i u vještinama glume/lutkarska skupina s učiteljicom Pavicom Veselić/ te u učeničkoj zadruzi. Zbog izuzetnog zalaganja u nastavi i izvannastavnim aktivnostima 1996. godine učiteljica Pavica Veselić dobiva državnu nagradu za rad u prosvjeti, a to je nagrada Ivana Filipovića. Susreti s književnicima, postali su radosna druženja i stjecanja bogatih iskustava. Tako su se tu našli književnici Gustav Krklec, Joža Horvat, Vesna Parun, Anđelka Martić, Zvonimir Balog, Ratko Zvrko, Zlatko Krilić, Enes Kišević, Božidar Prosenjak, Jadranko Bitenc, Željka Horvat Vukelja, Tihomir Horvat, Miro Gavran, Ivan Kušan, Nikola Pulić, Dragutin Tadijanović.

Ostvarili smo niz suradnji s bliskim školama u Velikoj Gorici, kao i sa školama grada Zagreba. Dobru suradnju na sportskom, kulturno umjetničkom kao i na odgojno obrazovnom području ostvarili smo sa školom iz Trebnja iz susjedne Republike Slovenije. Susreti su bili vezani uz Dan škole kao i poneke blagdane te obilježavanja proljeća i drugih manifestacija.

Iz godine u godinu povećavao se broj učenika i odjela tako da smo u škol. god. 1982./83 . imali 2500 učenika i radili u tri smjene, koristeći i prostor Sveučilišta za učenike razredne nastave.

U jesen 1983. godine izgrađena je nova osnovna škola na južnom dijelu grada, sada Osnovna škola Nikole Hribara, te se time rasteretio broj učenika u našoj školi, što je omogućilo da više ne koristimo prostor Sveučilišta, kao ni rad u trećoj smjeni.

U rujnu 1988. tadašnji direktor škole Vid Križanić odlazi u mirovinu a na mjesto novog direktora imenovan je do tada profesor tjelesne i zdravstvene kulture, Drago Belužić.

U rujnu 1991. završena je nova škola u Vel. Mlaki zbog čega je došlo do promjene upisnog područja, tako da je naša škola, te godine imenovana, Eugena Kumičića, djelovala samo u matičnoj zgradi, a ne i područnim školama. Time je podignut pedagoški standard, ali za kratko jer su uslijedile ratne nevolje,pa smo u toj školskoj godini osam puta prekidali nastavu zbog općih ili zračnih opasnosti.

Uslijedila su doseljavanja prognanih učenika iz ratom okupiranih područja pa nam se naglo povećao broj po odjelima i do 40 učenika. Trebalo je tada imati puno razumijevanja za strahove onih koji su doživjeli pogibeljne opasnosti u krajevima koje je okupirao agresor. Mnogi učenici pokazivali su veliki strah kada su se sirene oglašavale. U takvim uvjetima prisebnost prosvjetnih radnika morala je biti maksimalna kako bismo ulijevali sigurnost kod mnogih kojima je bila poljuljana. To je razdoblje koje pamtimo po vrlo teškom emocionalnom stanju velikog broja učenika, kao i naporima da i im takovo stanje olakšamo. Pamtimo i mnoge donacije osoba koji su u nevolji pomagali školi odnosno učenicima. Donacijom mlijeka u prahu osigurali smo svim učenicima besplatnu šalicu mlijeka kroz duži period nastave.

U jesen 1995. godine, g. Drago Belužić odlazi u mirovinu, a na mjesto ravnatelja dolazi g. Stjepan Puškar. Aktivnost škole nastavlja se mnogim kulturno umjetničkim programima,natjecanjima u znanju gotovo iz svih nastavnih područja, raznim tribinama i radionicama za roditelje i učenike, eko programima, ozelenjavanjem školskih površina, uređenjem okoliša škole, kao i akcijama skupljanja korisnog otpada u kojima osvajamo i nagrade. Izdajemo kao novinu školski list učenika «Koraci». Također tiskamo fotomonografiju „Hrvatsko školstvo-Moja škola“ uz Dan škole – Dan državnosti.

Školska zadruga «Vuzel» niže uspjehe na Državnim smotrama te uzastopno osvajaju prvo mjesto u kategoriji izrade ukrasnih i uporabnih predmeta. Nakon donacije keramičke peći, keramičari stvaraju izobilje kreativnih uradaka i tako povećavaju interes učenika za rad u radionici.Mentorice Mira Vilus i Milka Babić uključuju učenike kojima je potrebna pomoć u prihvaćanju zadatka, a koji su visoko motivirani za rad s glinom. Tako ostvarujemo osim likovnosti i terapeutski rad sa djecom. U školi se osniva ženski odbojkaški klub te na školskim natjecanjima odmah postižu izvrsne rezultate i prvo mjesto u državi. Taj uspješan kontinuitet traje četiri godine uzastopno.Tu stasaju kasnije poznate reprezentativke koje osvajaju zapažene rezultate i na međunarodnom natjecanju ./Sena Ušić i Dijana Reščić /Uspješnost u sportu postižu naši učenici prije svega, zaslugama svojih roditelja, a i škole, u plivanju, tenisu, stolnom tenisu kao i u umjetničkom klizanju.

Učenici polaze uz redovnu i umjetničke škole, te škole stranih jezika. U nastupima škole sudjeluju izvođenjem uspješnih dionica uvježbanih u umjetničkim školama. U školu se uvodi informatika kao izborni program za koju učenici pokazuju vrlo veliko zanimanje. Broj računala ograničava broj učenika u grupi, ali opremanje novim računalima postoji kao stalni zadatak škole. I u tom području standard nam raste, iako još uvijek nismo u potpunosti zadovoljili stalno rastući interes učenika.
Roditelji vrlo uspješno surađuju na mnogim zadacima škole te doprinose svojim akcijama na uređenju školskih učionica i kabineta /ličenje zidova, brušenje i lakiranje parketa, nabava namještaja, ugradnja klima uređaja, kupnjom TV uređaja i kompjutera u učionicama./ Tako postajemo ravnopravni sudionici zbivanja u novom tisućljeću.Prije ulaska u novo tisućljeće Saborski odbor za naobrazbu i ministar prosvjete i športa dodijelio je najviše priznanje koje se u prosvjeti može dobiti – Državnu nagradu Ivana Filipovića-ravnatelju za 1999. a pedagoginji za 2000. godinu.

Zajedno s roditeljima organiziramo dobrotvorne priredbe za popunu knjižnog fonda, nastupom ansambla «Lado» i monodramom «Profesore dajte dva». Pokrećemo i sudjelovanje u akciji «Dajmo da čuju» na inicijativu učenika koji su empatički doživjeli svoju potrebu za pomaganjem. Akciju je organiziralo Ministarstvo branitelja. Sudjelujemo također u akciji razminiranja Hrvatske, svojim doprinosom u skupljanju starog papira.

U šk. god. 2002./03. adaptiramo prostor u školi za namjenu produženog boravka, koji Grad Velika Gorica financira. Na taj način zadovoljavamo barem djelomično potrebe za smještajem učenika u cjelodnevni oblik rada. Povećanje standarda za roditelje je i to što Grad najprije participira, a godinu iza toga snosi veći dio troškova obveznih udžbenika, a i dalje participira boravak učenika četvrtog razr. u „ Školi u prirodi“. Kao što je poznato unazad dvije godine troškove udžbenika snosilo je nadležno Ministarstvo.

U veljači 2004. zapošljavamo psihologinju te time kompletiramo tim stručnih suradnica. Briga o primjeni dinamičnije nastave stalno se unapređuje pa se koristi za učenike vrlo atraktivan oblik nastave, a to je «Dan bez zvona i ocjena». Primjenjujemo oblike integrirane nastave što učenici sa zadovoljstvom prihvaćaju.

U jesen 2005.u u redovni nastavni proces integriramo slijepu djevojčicu koja svojim optimizmom pruža bogatstvo, odjelu kojem pripada.Trud koji ulaže njena učiteljica Sanja Fabijanić nije neskromno posebno pohvaliti.Iako već otprije imamo integriranu slabovidnu učenicu, te uz pomoć tiflopedagoga i defektologa, obje učenice uspješno svladavaju redovni program. Film «Svijet pod prstima», koji je napravila naša filmska skupina ,/mentorica Goranka Dimoski / opisuje kako slijepa učenica uspješno provodi sve životne obveze, na Lidranu plijeni posebnu pažnju i bez konkurencije proglašava se najboljim ostvarenjem.

U školskoj godini 2006./07. uključujemo se u nastavu po projektu Ministarstva prosvjete, a to je nastava u skladu s Hrvatskim nacionalnim obrazovnim standardom, što u primjeni znači promjene, kao što su:

• timsko planiranje,
• rasterećenje učenika enciklopedijskog znanja
• subjektni položaj učenika
• usmjeravanja prema istraživačkoj nastavi
• interdiscipliniranost u nastavi
• poticaji ka kreativnosti učenika
• korelacija sadržaja
• veća aktivnost učenika
• veća povezanost s roditeljima u svim etapama odgoja i obrazovanja
• didaktički snažnija dinamika procesa
• više projektnih oblika nastave
• više integrirane nastave
• prema mogućnostima blok satovi u nastavi
• izvanučionična i terenska nastava

Neobično težak događaj, koji je ožalostio sve nas, dogodio se 25. svibnja 2007.godine, kada je u školi umrla učenica petog razreda, Kristijana Kovačić. Stupili smo odmah u kontakt sa službom za pružanje psihološke pomoći, čiji su stručnjaci, učenicima, učiteljima i roditeljima pomogli da lakše prevladaju tešku krizu u kojoj smo se zatekli. Taj događaj nas je jako ožalostio, tako da smo do kraja školske godine otkazali sva zabavna događanja.

Ružica Rogić Cigetić, pedagog (u mirovini)