LISTOPAD U PUFTIĆ GRADU
Autor: Davorka Ilečić, 13. 11. 2013.
Dobro došli u mali kutak u kojem Puftići otkrivaju, kreiraju, stvaraju i novim znanjima i vještinama vrata otvaraju!
Kako ne bismo nabrajali i 2.c i 2.d i 2.e i 3.d, jednoglasno je podržana ideja Borne Babića da naša ekipa dobije ime koje je on sam smislio: PUFTIĆI! Čak je i naša učionica dobila ime: PUFTIĆ GRAD!
Stigao je listopad u Puftić grad, a kako smo proveli te dane, pogledajte!
2. listopada - DAN ANĐELA ČUVARA
Svatko je od papira izradio svojeg anđela čuvara i ponio ga kući kako bi bio uz njih i štitio ih od svakog zla.
4. listopada - DAN ŽIVOTINJA
Puftići su donijeli razne knjige, sličice i albume o životinjama! Nakon razgovora o kućnim ljubimcima Puftića, uslijedilo je istraživanje i izrada plakata.
Vinka Matić je istražila zanimljivosti o mačkama.
Vedranu Ivu Pintar i Frana Babića su privukle divlje životinje.
Borna Babić je izradio plakat o ribama.
Nakon što su plakate izradili, napravili smo malu pauzu igrajući igru prepoznavanja zvukova. Ti su zvukovi bili glasanja domaćih životinja,a niti jedan Puftić nije uspio raspoznati sve životinje. Ali u igri pantomime pokazali su svoje umijeće oponašanja životinja, onih divljih i onih domaćih.
Uslijedila je prezentacija radova:
Nina Marinić
Lucija Barjašić
9. listopada - DAN POŠTE
Pufitći žive u vrijeme e-mailova, SMS poruka, raznih društvenih mreža, tako da je ovaj dan trebalo obilježiti kao podsjetnik kako su ljudi komunicirali dok nije bilo telefona, Interneta i svih novi tehnoloških otkrića.
9. listopada obilježava se kao Svjetski dan pošte, s ciljem da se upozori na važnost i vrijednost ne samo distribucijskog dijela poštanskog poslovanja, nego i na njezinu kulturološku i socijalnu stranu.
Tim povodom izradili smo vlastite markice....
i uputili se u potragu za poštom u Velikoj Gorici.
Trčali smo preko brda i dolina...
.... i stigli do pošte!
15. listopada - DAN BIJELOG ŠTAPA
Prilika da se posveti potrebna pozornost slijepim osobama, odnosno upoznavanju učenika sa specifičnim potrebama i načinima funkcioniranja slijepih.
Ovako smo mi saznali kako se slijepi snalaze:
Igrom MINSKO POLJE:
Jedan je učenik s povezom preko očiju morao proći kroz polje u kojem su se nalazile mine na koje ne smije nagaziti. Učenici stoje oko minskog polja i navode ga na pravi put. Učenici su priznali da se tijekom ove igre nisu osjećali sigurno, kako im je puno lakše kada nema galame, već kada ih navodi jedna osoba koja je pokraj njih.
Juraj Miletović se prvi upustio u avanturu prelaska preko minskog polja.
Tomislav je Vinki lijepo pokazao prstom kamo treba ići!
Odigrali smo igru PREPOZNAJ GLAS u kojoj su učenici morali prepoznati tuđe glasove osluškujući ih dok govore.
No, kako napraviti frizuru? Kako se počešljati? Kako oprati zube? Otkrili smo da će nam osjetilo opipa omogućiti prepoznavanje predmeta ako ne vidimo. Odigrali smo igru PREPOZNAJ PREDMET U RUCI. Učenici su iz vreća izvlačili razne predmete koje su dodirom pokušali prepoznati. To su bili svakodnevni predmeti, četka, olovka, pernica, tenisica, mobitel, svijeća.
Kada smo vidjeli da slijepim osobama nije lako i da im treba pomoć, odlučili smo naučiti kako im pravilno prilazimo i kako im možemo pomoći ako ih sretnemo, konkretno kako ih možemo odvesti od točke A do točke B.
Evo kako su to Puftići savladali, slika govori tisuću riječi:
1. Glasno i jasno se predstavljamo slijepoj osobi i pitamo ju treba li pomoć.
2. Slijepa osoba nas prima za ruku, kako bismo ju mogli voditi.
3. Uvijek je osoba koja vidi 1 korak ISPRED osobe koja je slijepa.
Iris Zuzija je učenica koja je najbolje izvršila ovaj zadatak i ona je bila ta koja je u naš razred dovela Marka, slijepog učenika koji pohađa našu školu.
Čim je kročio kroz naša vrata i udobno se smjestio, prema Mraku je krenula bujica dječijih pitanja: " Kako ti gledaš televizor? Igraš li ti igrice? Koja ti je najdraža serija? Koja ti je najdraža pjesma?" No, Marko je smireno odgovarao i objasnio je djeci kako on ne gleda televizor već ga sluša, da kao i ostala djeca ima najdražu seriju i da voli slušati glazbu i pjevati. Zatim je postavljeno pitanje: "Kako čitaš knjige?"
Usporedili smo naš i Markov udžbenik i uočili razlike.
Marko nas je upoznao sa svojim slovima (Brailleovo pismo) i svojim načinom čitanja. Dao je do znanja da ga nedostatak vida ne spriječava da bude normalno dijete koje se igra i uči kao i njegovi vršnjaci.
Kako je ovo bio Dan bijelog štapa, mi smo improvizirali jedan takav i pokušali se orijentirati i kretati po školi.
Bornini pokušaji šetnje po hodniku.
Eva i Iva stepenice su prihvatile kao izazov koji su savladale sa mnogo koncentracije i strpljenja.
Vinkina i Larina šetnja po nepoznatim hodnicima.
Pronašli smo i put do školske knjižnice!
18. listopada - DAN KRAVATE
Kravata je jedini hrvatski simbol koji je univerzalno poznat i prepoznatljiv. Istodobno, kravata je i simbol Europe, ali i znak nekih temeljnih ljudskih vrijednosti.
Jeste li znali da čvorovi kravata nose imena naših kraljeva i kneževa?
Najjednostavniji i najčešće korišteni su sljedeći čvorovi:
Jednostavan čvor knez Borna
Malo kompliciraniji, ali još uvijek jednostavan čvor kralj Tomislav
Nakon što smo zavezali tatine kravate, prošetali smo do Sajma učeničkih zadruga i upoznali se s učenicima škola Zagrebačke županije čije smo proizvode degustirali.
Kako su naši tate bili velikodušni i posudili nam svoje kravate na cijeli dan, odlučili smo im zahvaliti pismom u obliku kravate. Svaku smo kravatu personalizirali i svako pismo učinili jednistvenim. tako da smo na čvoru kravate napisali GLAGOLJICOM prvo slovo očevog imena.
Kravate smo nosili ponosno cijeli dan.
Leonardina je bila nenadmašivo najšarenija.
JESTE LI ZNALI???
TUROPOLJSKA PODGUTNICA PRETEČA DANAŠNJE KRAVATE!
Vjeruje se da je taj crveni rubac na vratu turopoljskog banderijalca, vojnika iz povijesne postrojbe Hrvatske vojske došao u Pariz i od tamo kao kravata krenuo dalje u svijet. Podgutnicu su na vrat mladića, odnosno pod gut od čega riječ i nastaje, vezale djevojke i žene pri odlasku u bitku. Crveni rubac bio je znak ljubavi i sjećanja na njih i dom.
20. listopada – DAN JABUKA
Sve je počelo jednom Neobičnom ljubavi jabuke i ježa, scenskom igrom koja je raznježila naše učenike u rano jutro i uvela nas u svijet jabuka. Svima nama poznato voće, ali bilo je na nama istražiti zašto je toliko važno da čak postoji DAN JABUKA.
Tijekom razgovora o proizvodima od jabuka, netko je naveo kompot od jabuka. Velikoj većini Puftića kompot od jabuka je bila velika nepoznanica pa su se naši planovi nakon te spoznaje odmah preokrenuli. Nina Marinić i Leonarda Žagar su dobile zadatak da od naših kuharica saznaju kako se radi kompot od jabuka i cijeli su recept detaljno zapisale. Objasnile su nam detaljno svaki korak.
Zasukali smo rukave i bacili smo se na guljenje i rezanje jabuka, a Nina Marinić i Leonarda Žagar su pomno pratile radimo li sve kako treba.
Kuharicama smo predale naš lončić i nastavili sa radom. Ostalo nam je dovoljno jabuka koje su potakle dječju maštu i tako je nastala gusjenica Jabučica kojom smo počastili učitelje i podsjetili na važnost jabuka.
Odjednom se razredom proširio miris kompota, jabuke i cimeta i Puftići su jedva dočekali kušati slatki napitak koji su sami napravili.
Glavni kušači i kritičari su bili Filip i Jan koji nikada nisu okusili kompot te je po njihovom stručnom mišljenju kompot bio odličan!
Osim kompota, u našem Puftić gradu mogli ste kušati i čips od sušenih jabuka kojim nas je počastio Fran Babić.
Nakon kuhanja, kušanja i razgovora koji su nas odveli duboko u svijet gdje vladaju jabuke, odlučili smo sve staviti na papir i napraviti pano sa svim novim spoznajama.
Jabuka pomaže u sprječavanju karijesa čak bolje nego pasta za zube. Lucija Barjašić
Jedna jabuka na dan, doktor iz kuće van. Leonarda Žagar
Svatko je prezentirao svoj rad drugima.
31. listopada – DAN ŠTEDNJE
Što je novac? Zašto je toliko važan? Kako on izgleda? Kako ga uštedjeti?
Odgovore na ova pitanja Puftići su dobili upravo na današnji dan! Upoznali su izgled hrvatskih kuna i lipa, njihovo lice i naličje, računali su i igrali igre pamćenja simbola i likova na kovanicama i novčanicama naših kuna.
No, kako uštedjeti? Vrlo jednostavan odgovor su dobili- skupljati novac u kasici prasici.
Svatko je svoju izradio modelirajući i gradeći raznobojnim plastelinom, stvorio najšarenije i najraznovrsnije oblike kojima je samo jedna svrha- ČUVATI NOVAC!
JESTE LI ZNALI?
KAKO JE NASTALA KASICA PRASICA?
Od trenutka kad je čovjek počeo koristiti metalni novac, pokušavao ga je sakriti i sačuvati. U davna vremena, ljudi su čuvali novac u glinenim, kamenim ili drvenim ćupovima s poklopcima. Obzirom da nisu postojale banke, mjesta za skrivanje ćupova s blagom bila su zidovi, podovi i krovovi kuća, bunari i podrumi. Arheolozi su posude s novcem nalazili i u poljima, na grobljima ili u zidovima zamkova.
S vremenom se mijenjao oblik posuda za čuvanje novca, kao i materijal od kojega su bile izrađivane. Moglo ih se naći npr. u obliku životinje, glave ljudi ili kovčežića, a stare materijale su zamijenili srebro, zlato, keramika...
Suprotno uvriježenom mišljenju, "kasica prasica" nije dobila naziv po debeljuškastim prascima!
Naziv "kasica prasica" potječe od stare engleske riječi za vrstu gline - pygg, koja se u srednjem vijeku (oko 15. stoljeća), koristila za izradu posuđa. Kad bi obitelj uštedjela nešto novca, stavljala bi ga u takve glinene posude, koje su zvali "pygg bank". Izrađivane su u raznim veličinama, a imale su prorez u koji se umetao novac. Kad bi se napunile, jedini način da se dođe do novca bio je da se razbiju.
Puno je lakše štedjeti kada imamo cilj. Evo za što naši Puftići štede:
Kopačke,Monsterice, dresovi, auti, putovanja, sve su to njihove želje dok je Nina Marinić odlučila štediti i za siromašne.
"Čovjek postaje najbliži sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra."
Nismo samo radili, dane smo i provodili u parku, šetnjama, na igralištu. Nije nam puno potrebno da bi smo se zabavili.
Dok dečki nogomet igraju, naše cure uživaju u penjalicama!
A sada mala igra asocijacije. Na što vas asociraju ove riječi:
TROP, USKA, ENGLESKA ŠKOLICA, TROKUT, ŽABICE, KVISKO, SKAKAVICA, OD PODA DO STRUKA, OLIMPIJADA??
Da, naučili smo igrati gumi-gumi i postalo nam je jedna od dražih igara.
Što vam je potrebno za ovu igru? Gumlastika, tenisice bez „tenkića“, dobar odraz i visok skok!
Nastavljamo sa asocijacijama, mame i tate pozor!
RUPA U ZEMLJI, BAJSERICA, PAUKOVA MREŽA, SMETANAC, IZBIJANAC!
PIKULANJE!!!! Još jedna igra za koju treba malo dobre volje, dobra peta za bušenje rupe u zemlji i spretni prstići, IGRA MOŽE POČETI!
Pogledajte nas i budite ponosni!!
Naučili smo pikule držati pravilno i druge izbijati iz rupice!
TVRĐAVA LIJEPIH RIJEČI je igra koju Puftići vole jer u toj igri nema pobjednika i gubitnika već samo sretnija lica i srca ispunjena samopouzdanjem. U tvrđavu su svi zatvoreni, a samo lijepa riječ upućena drugome otvara vrata!
Ponekad na kraju dana sjednemo i udobno se smjestimo i svjedočimo nastupima Vinke Matić, Ive Mišković i Nine Marinić. Nasmiju nas do suza svojim pokušajima plesa.
Ovako počinje...
A onda cure zapjevaju...
..i nastaje posebna veza sa publikom!!
Nakon ovakve atmosfere teško je ugasiti svjetla i otići kući...