Osnovna škola Eugena Kumičića Velika Gorica

RAZGOVOR S LADOM ROJC, NOGOMETNOM SUTKINJOM I INSTRUKTORICOM

Znala sam samo da volim nogomet

Jedna od najaktualnijih tema posljednjih mjeseci zasigurno jest nogomet. Nakon ludog nogometnog ljeta donosimo vam intervju s našom profesoricom koja se u slobodno vrijeme bavi nogometom. Upoznajte Ladu Rojc, profesoricu geografije i povijesti, nekad međunarodnu nogometnu sutkinju, a danas instruktoricu i članicu FIFA-e, koja svojom snagom i upornošću, korak po korak, dolazi do vrhunskih rezultata.

SVE JE POČELO SASVIM SLUČAJNO

Počeli ste kao igračica, zatim ste postali nogometna sutkinja, a navodno je sve počelo na „Radniku“?

Sve je počelo sasvim slučajno na Radniku, kada se 1999. godine formirao ženski nogometni klub „Radnik 99.“ Iz čiste znatiželje, na nagovor drugih, počela sam igrati i jedino što sam tada znala bilo je da volim nogomet. Nikada nisam imala namjeru biti profesionalna sportašica te sam se nakon tri godine igranja, sasvim slučajno, odlučila pridružiti seminaru za suce. Tako je sve počelo.

Postigli ste značajne rezultate u suđenju, sudili ste na mnogim europskim i svjetskim prvenstvima, također i na Olimpijskim igrama u Londonu. Prije tri godine postali ste prva instruktorica FIFA-e iz Hrvatske u konkurenciji ženskih i muških sudaca. Kakav je to osjećaj, jeste li sanjali o tome?

Velika je to čast, ponosna sam na taj uspjeh. Nikada to nisam sanjala, išla sam korak po korak. Trenutno sam jedina instruktorica za suđenje s ovih prostora, ne samo iz Hrvatske već i šire. Zadovoljstvo je veliko, ali naravno, i odgovornost.

Za one koji ne znaju, opišite nam što rade  instruktori u FIFA-i.

FIFA ima oko 55 instruktora, nas žena je dvadesetak. Zadatak nam je edukacija i praćenje mlađih sutkinja. Mi smo uvijek prisutni tamo gdje se održava neko nogometno natjecanje, a tijekom godine organiziramo seminare i usavršavanja sudaca.

Suci su često na meti kritika, koje je vaše mišljenje o tome? Jesmo li prestrogi prema njima?

Kritike su tu, naravno, nekad su i neizbježne, ali s kritikama se sudac treba znati nositi. On je taj koji je eventualno nešto pogriješio na terenu i tada mora očekivati kritiku. Ponekad su kritike i neutemeljene, znaju ljudi pretjerivati s kritikama prema sucima.

Kad gledate neku utakmicu u slobodno vrijeme, jeste li običan gledatelj ili sudac?

U utakmicama gledam i igru i suđenje, a kada igra naša reprezentacija, onda sam navijač.

Morate li kao instruktorica biti u formi, trenirate li svaki dan?

Ne treniram više svaki dan, ali još uvijek treniram. Deset godina morala sam svakodnevno trenirati i biti fizički spremna. Kad si na terenu, moraš istrčati sve što se od tebe traži i donijeti pravu odluku. Preduvjet za pravu odluku je da budeš na pravom mjestu. Danas treniram najmanje tri puta tjedno, kombiniram plivanje, trčanje, bicikl, hodanje. Ne mogu bez toga, pričinja mi veliko zadovoljstvo.

NE POSTOJI RAZLOG ZA ODUSTAJANJE

Na putu do svjetskog nogometa sigurno je bilo odricanja i prepreka, jeste li ikada pomišljali na odustajanje?

Ne postoji razlog za odustajanje, nisam netko tko će odustati. Bilo je hladnih i kišnih subota i nedjelja u početku, znala sam se pitati što ovo meni treba, zašto sada idem na neku utakmicu, zašto ću se smrznuti. U tom trenutku nisam imala odgovor, ali nešto vas gura dalje. Jednoga dana kada izađete na teren na jednoj međunarodnoj utakmici gdje se intoniraju himne nacionalnih vrsta, onda vam se sve to vrati, emocije prorade, i postane vam jasno zašto su one kišne subote i nedjelje bile potrebne.

Jeste li doživljavali neugodnosti kao žena u nogometu? Mijenja li se odnos prema ženskom nogometu?

Naravno da sam doživljavala neugodnosti kao žena u nogometu, one su očekivane. Ponekad bi me ljudi iznenadili dozom nepristojnosti i nepoštovanja. Ipak, odnos prema ženskom nogometu definitivno se mijenja, postoje zemlje u kojima je ženski nogomet razvijeniji od muškog i gdje ženski nogomet ima jaču reprezentaciju od muške.

Uz nogomet ste proputovali svijet, možete li izdvojiti najzanimljivija mjesta koja ste posjetili?

S obzirom da sam geograf, veliko zadovoljstvo mi je kad mogu putovati, osobito na destinacije na koje sama vjerojatno nikad ne bih došla, kao što su Čile, Kostarika, Armenija, Kazahstan, Azerbajdžan...

ZNANJE NIJE UVIJEK NA PRVOM MJESTU

Na glasu ste kao stroga i zahtjevna profesorica, a učenici vas vole, u čemu je vaša tajna?

Volim svoje učenike i voljela bih da ovu školu napuste sa što većim znanjem. Da, puno tražim, ne samo znanja već i u ponašanju. Nije uvijek znanje na prvom mjestu, nije geografija najvažnija. U konačnici, zaboravit ćete geografiju, učit ćete nešto drugo, ali vrlo je važno da karakter bude izgrađen već u osnovnoj školi. Dosta sam dosljedna kad se radi o neprihvatljivom ponašanju, sigurno neću zažmiriti na njega. Nije ta strogoća iz neke moje dosade, nego želim da vam u životu bude bolje, a što se više trudite, što više uložite svog vremena, muke i žrtve, to će rezultati biti veći, a vaše zadovoljstvo još veće.

Gdje je teže „suditi“, u učionici ili na terenu?

Ha-ha-ha, ne znam, nema pravila. Ako sam taj dan s malo manje energije, onda će mi biti teže i u učionici i na terenu.

Pojavljuje li se tema nogometa na vašoj nastavi?

S dečkima u razredu povremeno pričam o nogometu, pratimo neka događanja poput Lige prvaka. Oni su ti koji vole prokomentirati:“Jeste li vidjeli ono jučer, je li to bio kazneni? Je li bio  crveni ili žuti?“ Ipak sam i oprezna, bojim se da ne dosadimo curama.

Vaša najveća ljubav - škola ili nogomet?

Teško mi je odgovoriti, ne mogu se odlučiti. Želim biti i u školi i u nogometu. Malo je teže prije nekih turnira, kada moram nekamo otputovati. To iziskuje da sve planiram na vrijeme, i to puno unaprijed, ali smatram se privilegiranom što sve mogu usklađivati, što se mogu baviti i jednim i drugim.

Hrvatski nogomet nakon srebra u Rusiji - kakve su vaše prognoze za budućnost?

Hrvatski je nogomet nakon srebra u Rusiji procvjetao. Mislim da su naši nogometaši iz Rusije pravi modeli za buduće nogometne generacije, da oni u njima imaju prave uzore, da mogu gledati uspjeh jednog Luke Modrića. On je savršen primjer za mlade da vide kako je netko iz jedne male sredine s teškim djetinjstvom ipak uspio, zahvaljujući svom radu. Puno je talentiranih, ali nisu uložili svoj trud, rad i vrijeme kao što je to on učinio. Nadam se da će takvih ''Luka Modrića'' biti u budućnosti još više. Mislim da je budućnost hrvatskoga nogometa apsolutno blistava.

Ida Nuković, 8. razred

Osnovna škola Eugena Kumičića, Velika Gorica